Türkçe
English
العربية
Pyccĸий
français
Deutsch
Español
italiano
中文
日本語
Қазақ
Кыргыз
o'zbek
azərbaycan
Türkmence
28. Ne gi vide li onie koi go izmenija Allahoviot blagodat kako padnaa vo neverstvo i kako go dovedoa narodot svoj vo Ku}ata na propasta,
29. vo Xehennemot vo koj }e se pr`at. E, samo kolku e lo{a taa utvrda!
30. I onie Mu pripi{uvaa na Allah zdru`enici za da skr{nuvaat nekogo, vo zabluda, od Negoviot pat. Ka`i: “U`ivajte samo malku za{to, navistina, svratili{tetot va{e e - kon ognot!”
31. Ka`i im na robovite Moi, koi veruvaat, neka klawaat namaz, i neka delat od ‘rskot Na{ koj im go dadovme, bilo tajno bilo javno, pred da nastapi Denot vo koj nema ni proda`ba ni prijatelstvo.
32. Allah e Onoj koj gi sozdade nebesata i zemjata, i koj spu{ta voda od neboto, a so nea vadi plodovi kako ‘rsk va{. I vi go pot~ini brodot koj plovi po moreto so naredbata Negova; vi gi pot~ini i rekite.
33. I vi gi pot~ini i Sonceto i Mese~inata koi denono}no se dvi`at; i vi gi pot~ini no}ta i denot.
34. I vi dade od sе ona {to Mu baravte. I ako gi broite blagodatite Allahovi ne }e mo`ete da gi izbroite. ^ovekot, navistina, e golem zulum}ar i golem nevernik!
35. I koga Ibrahim re~e: “Gospodare moj, napravi go ovoj grad bezbeden. I mene i sinovite moi oddale~i nе od obo`avaweto kipovi!
36. Gospodare moj, onie, navistina, skr{naa vo zabluda lu|e mnogu, pa, koj }e me sledi toj, sekako, e so mene, a koj mi e neposlu{en... pa, Ti si, navistina, Prostuva~ i Somilosen!
37. Gospodare na{, del od potomstvoto moe go naseliv vo dolina edna, neplodna, pri Ku}ata Tvoja sveta, Gospodare na{, za da izvr{uvaat namaz. Odredi, toga{, srcata ~ove~ki da stremat kon niv i snabdi gi so blagodatite za da se zablagodaruvaat!
38. Gospodare na{, Ti, navistina, go znae{ ona {to go krieme i ona {to go obelodenuvame. I na nebesata i na Zemjata nema ni{to za Allah skrieno.
39. Blagodarenie na Allah koj vo starost mi go podari Ismail i Ishak. Gospodarot moj, navistina, e Slu{a~ na molbite!
40. Gospodare moj, odredi jas i del od potomstvoto moe, da bideme postojani vo namaz; Gospodare na{, primi gi molbite!
41. Gospodare na{, prosti ni, i mene i na roditelite moi, i na vernicite na Denot vo koj }e se ostvari presmetkata!”
42. I vo nikoj slu~aj ne smetaj deka Allah e nevnimatelen kon ona {to go pravat zulum}arite. Allah, navistina, gi ostava do denot vo koj o~ite }e se skamenat, otvoreni;
43. i deka }e tr~aat prepla{eni, so dignati glavi, o~ite okokoreni a srcata prazni.
44. I opomeni gi lu|eto za Denot vo koj }e im dojde kaznata koga onie koi pravea zulum }e re~at: “Gospodare na{, ostavi n# za kratko vreme; }e se oyvieme na povikot Tvoj i }e gi sledime pejgamberite.” - “Neli se kolnevte od porano deka nikoga{ ne }e is~eznete?”
45. I `iveevte vo domovite na onie koi napravija zulum za sebesi, i vi stana jasno kako postapivme so niv. Pa, za vas donesovme primeri.